Tekst: Luka Kolovrat 

Foto: Duško Runjajić                             

      Protekli vikend imali smo prigodu roniti na parobrodu Franz Joseph. Ovu krstaricu nije problem lokalizirati, no s obzirom da se nalazi u pograničnom području Prevlake, prema Boki Kotorskoj za posjet ovom brodu bilo je potrebno ishoditi mnoga dopuštenja. Umjesto nas taj posao obavila je ekipa iz  Dubrovnik Diving ronilačkog centra, a svojim brodom i odveli su nas na lokaciju, a orijentirajući se prema  otočiću Mamula.

            Prije samog zarona malo smo pregledali dokumente i prosurfali po Internetu tražeći podatke o potonulom brodu. SMS Kaiser Franz Joseph porinut je 1890. godine. Bio je dug 102, a širok 15 metara. Četiri parna kotla davali su mu snagu od 8000 konjskih snaga što je ovom brodu omogućavalo brzinu od odličnih 19 čvorova. Za vrijeme prvog svjetskog rata bio je naoružan i služio je kao vojni brod s bazom u Boki Kotorskoj, a od 1919. kao plutajuće skladište municije. Inače je cijelo područje Prevlake i Boke Kotorske za vrijeme prvog Svjetskog rata bilo važno ratno uporište Austrijske carevine.

     17. listopada 1919. godine tako pretovarenog zahvatila ga je oluja i brod je potonuo. Lociran je 1922. godine, a 1967. godine Brodospas vadi dijelove broda za rezalište.

   Prilikom zarona « u plavo» primjećujemo prilično lošu vidljivost. Konop vežemo za krstaricu kako bi lakše izronili i krećemo u razgledavanje broda. Brod leži na muljevitom dnu, pa je dovoljan neoprezan pokret perajama da se podigne pravi oblak sitnih čestica. Muljem je prekriven i cijeli donji dio broda. SMS Franz Joseph leži nagnut na lijevi bok, pramac je okrenut prema sjeveroistoku.

     Dubina na kojoj je brod je od 28 do 42 metra, pa je ronjenje pogodno za većinu ronilačkih kategorija.  S obzirom da je dosta opreme s broda skinuto i povađeno šezdesetih godina prošlog stoljeća, nema previše detalja. Ono što je najupečatljivije su dobro očuvana slova s imenom broda na krmi. Očuvan je i karakteristični prednji jarbol, a kroz oplatu broda moguće je lako ući u unutrašnjost. No, zbog oštrih bridova i već prije spomenute loše vidljivosti to baš i nije preporučljivo pa je razgledavanje sigurnije samo s vanjskih strana.

    Devedeset godina na dnu mora ostavilo je mnoge tragove, brod je potpuno obrastao, a naselili su ga mnogi drugi stanovnici, prije svega ugori i škarpine.

     Upravo su nas oni  lijeno promatrali cijelo vrijeme ronjenja čekajući da uljezi koji im sa svjetiljkama i blicevima remete mir konačno odu.