Na današnjem tržištu foto-opreme nudi se ogroman broj fotografskih aparata, kako onih “klasičnih” koji za slikanje koriste film, tako i onih digitalnih, kod kojih se slika bilježi na disk i koji sve više preplavljuju ionako zasićeno tržište.

     Bez obzira na pojavu nove generacije digitalnih aparata i na način kako se snimljena slika bilježi – na film ili na disk, osnovna je podjela fotografskih aparata na refleksne i nerefleksne aparate. Značajka refleksnih aparata je da fotograf prilikom snimanja “cilja” izravno kroz objektiv aparata i pri tome dakle, vidi točno ono što će biti snimljeno. Kod nerefleksnih aparata fotograf gleda kroz posebno tražilo koje ima slične osobine objektiva, ali nije u istoj osi sa objektivom. To znači, da fotograf ne vidi posve isti kadar kao i objektiv te da kod snimanja mora o tome voditi računa. 

      Postoje i druge podjele fotografskih aparata, npr. na one sa automatskim izoštravanjem slike i bez te mogućnosti, zatim prema formatima filma koji se koriste i dr. , no one i nisu bitne za naš prikaz. Mi ćemo ovdje najviše govoriti o fotografskim aparatima koji koriste 35 milimetarski film ( to je ukupna širina filma, dok su dimenzije snimka 24 x 36 mm) budući da su oni u širokoj upotrebi.

     U podvodnom se ambijentu već duže vrijeme koriste amfibijski aparati, koji mogu slikati nad vodom i u vodi. Postoje mali jeftini aparati u plastičnoj prozirnoj kutiji za jednokratnu uporabu, koje u foto-dućanima nudi skoro svaki proizvođač filmova. Treba odmah reći da su ti aparati tako skromnih mogućnosti, da naprosto nisu ni za kakvo ozbiljnije slikanje pod vodom. Od pravih amfibijskih aparata je svakako najpopularniji «Nikonos» kojega je od šezdesetih godina prošlog stoljeća pa sve do nedavna proizvodila korporacija Nikon, i koji se još može naći u ponekom dobro opremljenom foto-dućanu. Bio je to u svoje vrijeme izvrstan aparat, prihvatljive cijene, i za njega je s vremenom razvijen čitav niz objektiva, bljeskalica i drugog pribora (Nikonosov širokokutni 15-milimetarski objektiv i danas je bolji od mnogih «nadvodnih» objektiva). No nakon skoro četrdeset godina vrlo uspješne proizvodnje, Nikon je ocijenio da se razvoj ovog aparata više ne isplati pa je Nikonos polako prešao u povijest.

    Danas su mjesto Nikonosa postupno zauzeli drugi amfibijski aparati, od kojih treba izdvojiti porodicu aparata Motormarine koje proizvodi tvrtka Sea & Sea, a koji su po osobinama dosta slični Nikonosu. Amfibijski aparati su popularni iz više razloga : malih su dimenzija, bez posebne pripreme mogu slikati pod vodom i vani, iznad površine, lagani su i mogu se pod vodom nositi kao komad opreme koji previše ne smeta pri ronjenju, a za podvodno snimanje su prilično jednostavni. Neki su opremljeni motorom za prijenos i prematanje filma.

Osim ugrađene bljeskalice (koja zbog blizine objektivu nije od velike pomoći pod vodom) proizvode se i posebne podvodne bljeskalice namijenjene raznim tipovima amfibijskih aparata. Za razne vrste snimanja aparati amfibije koriste dodatke koji se mogu namjestiti pod vodom, što je osobito praktično ako se niste unaprijed odlučili što ćete slikati. Primjerice, odlučite li se slikati male pužiće i sitne koralje, pod vodom ćete na objektiv namjestiti leću i pripadajući okvir za makro snimanje koje nosite u maloj torbici na pojasu. Privuče li vas odmah zatim olupina nekog potopljenog broda, lako ćete skinuti komplet za makro snimanje i namjestiti nastavak koji objektiv na aparatu pretvara u širokokutni.

 No amfibijski aparati imaju i nedostataka. Prvi je nedostatak da se ciljanje ne vrši kroz objektiv već kroz posebno tražilo. Potrebno je stoga dosta vježbe da se potpuno ovlada tehnikom takvoga snimanja. Nerefleksni aparati uglavnom nemaju mogućnost automatskog izoštravanja («autofokus» funkcija), što znači da fotograf mora sam ocijeniti udaljenost do objekta kojega snima te tu udaljenost namjestiti na aparatu. Treći je nedostatak u samom objektivu, koji kod većine aparata nije izmjenjiv nego se za razne vrste slikanja koriste nastavci koji se postavljaju na objektiv. Nastavci za širokokutno odnosno za makro snimanje imaju po nekoliko ugrađenih leća, što jako smanjuje prozirnost objektiva a time se umanjuje i kvaliteta slike.

      Refleksne aparate koristi, osim profesionalaca, ogromna većina nadvodnih i podvodnih fotografa - amatera. Broj vrsta i tipova, objektiva i pribora koji se za njih proizvode je ogroman. Među najpoznatije i najveće proizvođače ovih aparata spadaju Nikon i Canon, a slijede ih Minolta, Olympus, Pentax i drugi. Vrlo velik izbor kvalitetnih objektiva (koji se, naravno, mogu zamijeniti samo prije ronjenja) omogućuje odlične podvodne fotografije, a svaki ozbiljniji aparat ima i mogućnost automatskog izoštravanja (funkcija «autofokus»), što je vrlo važno kod snimanja podvodnih objekata u pokretu. Ovdje treba posebno istaknuti da je kvaliteta primjerena cijeni, pa za dobar aparat i objektive treba izdvojiti dosta novca. Za refleksni aparat potreban je i poseban vodonepropusan oklop (kućište) koji ga štiti od prodora vode i vanjskog tlaka. Na oklopu su  ručice i poluge kako bismo mogli izvana upravljati svim funkcijama aparata, a u njega se može ugraditi i alarm za prodor vode. Oklop ima izmjenjiv prednji «prozor» ili «port» za objektiv,  budući  da se za razne vrste objektiva moraju koristiti posebni «portovi» različitih oblika i dimenzija.

      Refleksnim aparatom se u vodi lako rukuje, a ciljanje i izoštravanje prilikom slikanja je vrlo brzo i precizno, budući da gledamo ravno kroz objektiv. Na podvodno kućište postavlja se jedna do dvije bljeskalice koje su preko posebnih nepropusnih priključaka povezane s aparatom.

      Refleksni aparati u kućištu su nezgrapniji od amfibijskih, izvan vode su prilično teški (oklop je od debelih plastičnih materijala ili aluminijske legure) a i cijena kompleta je visoka (kućište i bljeskalica obično koštaju koliko i sam aparat). No refleksni aparati s obzirom na velik broj raznih funkcija, omogućavaju fotografu maksimalnu kreativnost. 

O izboru fotoaparata

     Čim započnemo razmišljati o snimanju pod vodom moramo imati na umu što želimo snimati, do koje dubine ćemo roniti, a važan je element odluke i novac koji nam stoji na raspolaganju. O tome će ovisiti i izbor podvodnog aparata i ostale opreme za snimanje jer teško da ćete odmah nabaviti sve potrebno za podvodnu fotografiju.  Općenito uzevši, sve vrste podvodne fotografije mogu se podijeliti u tri osnovne kategorije : Fotografija ambijenta, fotografija ribe i makro fotografija. Ambijent se snima širokokutnim objektivima radi vidljivosti pod vodom koja je znatno manja od one na zraku.  Ribe i ostala vodena bića u pokretu obično snimamo raznim teleobjektivima i jačom bljeskalicom, jer su naše jadranske ribe, za razliku od onih u tropskim morima, dosta plašljive i rijetke su one koje dopuštaju da im se sasvim približimo. Makro fotografije su snimke živih bića u omjeru 1:1 ili 1:2, što znači da ih na dijapozitivu snimamo u prirodnoj veličini odnosno dvaput manje od nje. Snimamo ih izbliza makro objektivima ili optičkim nastavcima za objektive, a dovoljna je i slabija bljeskalica. Makro snimke su izvanredno atraktivne i kod svih izazivaju divljenje, jer se na njima može dobiti puno sitnih detalja koje prosto oko i ne zapaža, a zasićenje bojama i kontrasti sjena su odlični.    

      Za snimanje portreta ronilaca, grupe ronilaca ili većih riba dovoljno je za početak nabaviti aparat sa standardnim objektivom i podvodnu  bljeskalicu, a tome se može dodati i set za makro snimanje. Za takav su pristup idealni amfibijski aparati jer, kako smo spomenuli, osim seta za makrofotgrafiju za njih postoji i širokokutni dodatak za snimanje podvodnog ambijenta, a cijene su im prihvatljive.  Rezultati su također vrlo prihvatljivi.

      Za digitalni fotoaparat preporuča se provjeriti da li proizvođač za njega nudi podvodno kućište i zasebnu podvodnu bljeskalicu. Naime, ugrađena bljeskalica na samom aparatu je pod vodom neupotrebljiva, budući da se nalazi preblizu objektiva te se kod bljeska reflektirana svjetlost vraća nazad u objektiv. Renomirani proizvođači (kao npr. Olympus i sl.) za svoje najpopularnije modele nude i kvalitetna podvodna kućišta za koja garantiraju nepropusnost do nekih tridesetak metara dubine. Digitalni aparati nude razne prednosti od kojih je najznačajnija da odmah vidite snimljenu sliku na LC zaslonu. Sve što je snimljeno može se odmah poslije ronjenja pogledati i na osobnom računalu, a potom i odtiskati. No treba upozoriti da kvaliteta digitalne fotografije snimljene jeftinim digitalnim aparatom još uvijek nije na razini klasičnog dijapozitiva, jer ne podnosi velika uvećanja snimljene fotografije. Nadalje, veličina fotoosjetljivog čipa u digitalnom aparatu nešto je manjih dimenzija od slike na filmu, pa se umjetno povećava žarišna duljina objektiva. Broj snimaka visoke rezolucije kod diditalnih aparata bitno je manji od 36 snimaka kod klasičnog filma, a poseban su problem i baterije za napajanje digitalnih aparata, budući da im je potrošnja velika, a autonomija mala. No zbog očitih prednosti (digitalnog formata zapisivanja) nad klasičnom fotografijom, digitalna tehnika fotografiranja ima svjetlu budućnost. Postoje, istini za volju, i vrhunski digitalni aparati no oni su toliko skupi da su nedostupni većini profesionalaca, a kamoli amaterima.

     Objektiv  je uređaj koji omogućava da se svjetlost ispravno fokusira na filmu. Uloga objektiva je da svjetlost u vidnom polju koje je određeno vidnim kutem prenese na format filma i da slika koja tamo nastane bude ispravno izoštrena. Kut vidljivosti objektiva definiran je žarišnom udaljenosti koja se mjeri u milimetrima.  Osnovno je pravilo, da kraća žarišna duljina definira širi kut vidljivosti i obrnuto.

      Objektivi se dijele prema kutu vidljivosti odnosno žarišnoj duljini, pa tako postoje normalni ili standardni (žarišna duljina 35-50 mm) kod kojih je vidni kut sličan ljudskom oku, teleobjektivi (žarišna duljina 100 mm i više) kod kojih je vidni kut bitno uži pa sa slika čini bližom, te širokokutni objektivi (žarišna duljina 28 mm i manje) koji zahvaćaju veliki vidni kut.

     U  grupi teleobjektiva postoje makro i mikro objektivi koji omogućavaju snimanje vrlo malih objekata na bliskoj udaljenosti (Close-up). Rad problema sa horizontalnim rasprostiranjem svjetla pod vodom i prozirnosti vode, za snimanje podvodnih panorama koriste se širokokutni objektivi. Oni omogućavaju da se posve približimo objektu snimanja, a da ipak vidimo cijeli objekt u tražilu.

      Za objektive je usko vezana  dubinska oštrina. Dubinska oštrina podrazumijeva područje tj. dio slike koji je oštar po dubini. Udaljenost ili dubina polja vidljivosti koja je jasno vidljiva ispred i iza fokusiranog objekta ovisi o otvoru zaslona i žarišnoj duljini objektiva.  Dubinska oštrina obrnuto je proporcionalna sa otvorom zaslona i žarišnom duljinom objektiva. Tako širokokutni objektivi, kod malih otvora zaslona, omogućavaju i najveću dubinsku oštrinu uopće kod podvodnog snimanja.