Antun Gavranić (1953-2002.) jedan od najboljih hrvatskih podvodnih fotografa, započeo je rad na ovom priručniku 2000. godine. Tada je skupa sa još trojicom hrvatskih fotografa uspješno prošao CMAS-ov tečaj i položio ispit za međunarodnog instruktora podvodne fotografije. Nedostatak stručne literature natjerao ga je da sam napiše tekst, koristeći se najboljim inozemnim priručnicima i iskustvima vođenja takvih tečajeva u organizaciji CMAS-a. Svoje bogato iskustvo pretočio je u ove stranice kako bi novi ronioci lakše naučili osnove podvodne fotografije koje smo svi mi stjecali na najteži mogući način - metodom pokušaja i pogrešaka.

     Nažalost, prerana smrt spriječila ga je da završi ovaj priručnik. Zato smo se prihvatili posla da ga što prije dovršimo i u izvornom obliku predstavimo čitateljima. A Tončijeve  podvodne fotografije još će dugo plijeniti svojom ljepotom i biti uzor novim roniocima koji su odlučili krenuti njegovim stopama.

Jedna atraktivna fotografija A. Gavranića

Uvod

      Osnovna pravila sigurnosti za vrijeme podvodnog snimanja ne razlikuju se od pravila koja treba poštivati u ronjenju. Ona se osobito odnose na :

1. Ronjenje u skladu s uvjetima koji odgovaraju ronilačkoj kategoriji

2. Odlično vladanje tehnikom balansiranja i kretanja pod vodom

3. Označavanje područja ronjenja

4.  Kompletnost ronilačke opreme

5.  Poznavanje postupka spašavanja i zbrinjavanja unesrećenih u ronilačkim incidentima

      Podvodni ambijent nije prirodna čovjekova okolina. Ronilac je u tom svijetu stranac koji, da bi se sigurno vratio u svoj nadvodni prostor, mora poštivati fizikalne zakone koji u njemu vrijede. Stoga je osobito važno da se u ovisnosti o uvjetima koji vladaju pod vodom, odredi i način na koji će se obaviti ronjenje i primijene odgovarajuće mjere sigurnosti.

      Primjerice, kod ronjenja u otežanim uvjetima (pri slaboj vidljivosti, na otvorenome moru i sl.) treba prvenstveno voditi računa o odgovarajućim sigurnosnim mjerama i potrebnoj opremi, a potom o aspektima podvodnog fotografiranja. Drugim riječima, nikada se podvodno fotografiranje ne smije postavljati u prvi plan zanemarujući pravila sigurnog ronjenja. Jedino pravilnim planiranjem i dobrom pripremom, naše će ronjenje biti sigurno, a fotografiranje užitak. 

      Ronjenja pri kojima se istovremeno obavlja i podvodno snimanje zahtijevaju od ronilaca-fotografa vrlo dobro poznavanje tehnike ronjenja, odnosno potpuno vladanje situacijom pod vodom. Podvodni fotograf mora biti u stanju rutinski i s lakoćom vršiti balansiranje pod vodom, budući da je ono vrlo važno za korektno fotografiranje objekata na raznim dubinama i u različitim situacijama (npr. uz okomiti podvodni  greben i sl.). Također je važno da kod snimanja riba u pokretu fotograf stalno vodi računa o promjeni dubine te o sigurnosnim ograničenjima vezanim uz to (brzina izrona i sl.).

     Ronjenje u režimu dekompresije nikako se ne smije improvizirati i mijenjati u odnosu na planirani režim, osim ako se ne radi o spašavanju ronilaca ili nepredviđenoj situaciji.

     Uopćeno rečeno, podvodno fotografiranje ne smije ni u kojem trenutku biti uzrokom zanemarivanja pravila sigurnosti kod ronjenja, što od podvodnog fotografa zahtijeva da odlično vlada tehnikom ronjenja.   

Zaštita podvodnog ambijenta

      Kako smo već spomenuli, podvodni ambijent nije čovjekova prirodna sredina. Disanje je ograničeno osobinama regulatora, a dubina i trajanje zarona količinom medija kojega nosimo u spremniku. Vrlo važnu ulogu u sigurnom ronjenju igra i poznavanje uvjeta koji vladaju pod vodom na nekoj lokaciji. Znamo li, primjerice, da na lokaciji koju smo odabrali za ronjenje postoje jake podvodne struje, isplanirati ćemo ronjenje tako da uron i izron ne uzrokuju pretjeran napor i prekomjerno trošenje medija za disanje, koristeći stijene na dnu kao oslonac ili «zavjetrinu» od jake struje. Ključ sigurnog ronjenja leži, dakle, u poznavanju vodenog ambijenta i pravilnom planiranju i pripremi ronjenja. Svako improviziranje i odstupanje od plana može bitno ugroziti sigurnost ronjenja i dovesti do ronilačkog incidenta. Osim sigurnosnog aspekta, poznavanje podvodnog ambijenta važno je i radi podvodnog fotografiranja, osobito želimo li snimati određene vrste riba ili druga živa bića koja obitavaju na nekim područjima ili na raznim dubinama.

      Već pri prvim pokušajima snimanja riba i drugih morskih životinja uočiti ćemo da su ribe nepovjerljiva stvorenja te da nerado poziraju pred objektivom foto aparata. Rijetke su one vrste riba čija znatiželja nadjača oprez pred nepoznatim uljezom u podvodni svijet. Osim toga, ribe brzo uče pa su uglavnom stekle naviku držati se izvan dometa podvodnih ribolovaca od kojih im prijeti smrtna opasnost. Neki podvodni fotografi pribjegavaju stoga raznim lukavstvima kojima mame ribu ne bi li se približila objektivu njihovog aparata. Neki donose raznu hranu, dok drugi jednostavno mamac pripravljaju pod vodom, razbijajući čahure ježinaca koji su ribama ukusna poslastica.

      Pravi podvodni fotograf ujedno je i čuvar prirode i mora težiti k tome da ne narušava prirodnu ravnotežu. Stoga se treba kloniti uništavanja morskih organizama sa ciljem da se privuku ribe, budući da postoje i drugi načini.  Primjerice, iz iskustva možemo reći da je dovoljno prstima uzdignuti malo pijeska sa dna ili okrenuti poneki kamen, pa da se oko toga mjesta sjate razne vrste riba.  A onda samo treba čekati povoljan trenutak i – pritisnuti okidač!

     Drugi, vrlo dobar način snimanja opreznih riba moguć je pri noćnom ronjenju. Ovaj je način, nažalost, dobro poznat podvodnim krivolovcima koji tako uništavaju kvalitetan riblji fond. Noć je vrijeme kada iz svojih skloništa izlaze u lov razni grabežljivci, ali je tako prilika da pod vodom vidimo mnoge vrste koje se danju klone našeg društva. Noću većina riba spava i tom prilikom moguće je prikrasti se ribi na vrlo malu udaljenost. Pri tome je neophodno imati jaču podvodnu svjetiljku, koja omogućava ne samo dobro izoštravanje prije okidanja, već ujedno smiruje ribu koja često dozvoljava da joj se posve približimo.

     Tako će, uz malo sreće i vježbe, biti moguće snimiti one vrste koje su inače vrlo oprezne – orade, arbuni, zubaci, lignje. Naravno, podvodni fotograf vodi računa da se riba nepotrebno ne uznemiruju i sve njegove aktivnosti usmjerava samo na kratkotrajno snimanje pojedinih primjeraka.