TEST : OLYMPUS E-330 POD MOREM

Tekst i foto: Danijel Frka

      Olympus, koji usporedno sa svakim svojim novim kompaktnim digitalnim aparatom nudi i podvodno kućište od polikarbonata, odlučio je zaroniti dublje u podvodnu fotografiju - za svoje refleksne modele E-300 i E-330 proizveo je kvalitetna podvodna kućišta kojima se može fotografirati do dubine od 60 metara. Budući da dubina od 40 metara  predstavlja granicu sportskog ronjenja, Olympusova kućišta dobrano zadiru u područje tehničkog (ronjenje sa plinskim mješavinama)  te profesionalnog ronjenja. 

     Posredstvom tvrtke Olympus Hrvatska imali smo ove sezone priliku testirati u moru Olympusov podvodni komplet za fotoaparat  E-330 i bljeskalicu FL-36.  Zanimalo nas je što podvodnom fotografu nudi jedan od najboljih Olympusovih aparata te kakve će rezultate polučiti u dubinama Jadrana.

PODVODNI KOMPLET

     Komplet kojega smo dobili na testiranje sastoji se od podvodnog kućišta PT-E02 sa posebnim prednjim kućištem za objektiv Zuiko ED 50 mm Macro 1:2.0 te dodatnim prednjim kućištem za zoom objektiv Zuiko 14-45 mm 1:3.5-5.6. Uz to dobili smo na raspolaganje i bljeskalicu Fl-36 sa kućištem, nožicom i šinom za spajanje na kućište fotoaparata te spojni sinkro-kabel.

    O digitalnim Olympusovim fotoaparatima E-sustava puno je pisano te je stoga dovoljno  navesti samo osnovne njegove karakteristike - 7,5 megapiksela, mogućnost kadriranja snimaka na višestruko nagibnom Live View LCD zaslonu, Supersonic Wave Filter za skidanje prašine sa senzora, TTL optičko tražilo, mogućnost RAW, TIFF i JPEG formata zapisa, brzina uzastopnog snimanja 3 slike u sekundi, četiri programa ekspozicije te izbor kreativnih načina rada.

     Kućište za fotoaparat oznake PT-E02, izrađeno je od prozirnog polikarbonata i sastoji se od dva dijela koji se međusobno spajaju sa četiri kopče. Vanjske komande putem poluga naliježu na odgovarajuća mjesta na aparatu.  Na leđima kućišta je prozor kroz kojega možete jasno vidjeti cijeli stražnji zaslon aparata, vanjske komande za tipke oko zaslona kao i optičko tražilo za one koji preferiraju izravan pogled kroz objektiv. Svi su vodonepropusni spojevi na kućištu opremljeni brtvama "o" presjeka koje osiguravaju nepropusnost,  a zatvaranje  kućišta izvedeno je pomoću četiri kopče od nehrđajućeg čelika.

      Kućište PFL-E01 za bljeskalicu Fl-38 prilično je teško i glomazno, a po volumenu je samo za trećinu manje od volumena kućišta za aparat. Na njemu su i sve vanjske komande potrebne za upravljanje bljeskalicom. Izravna veza bljeskalice i aparata ostvarena je pomoću kabela sa nepropusnim priključcima.   Da bi se omogućio pravilan položaj kod snimanja bljeskalicom, proizvođač je predvidio profilirani metalni nosač te nožicu za bljeskalicu sa pomičnim zglobovima

SKLAPANJE I PRIPREMA ZA RONJENJE

     Za sklapanje podvodnog kućišta i pripremu kompleta za ronjenje treba odabrati neko čisto i ravno mjesto, najbolje neki stol u hladu ili u prostoriji, što dalje od pijeska i vjetra. Prije ulaganja aparata, odabrali smo odgovarajuće prednje kućište za objektiv.   Prije svakog ronjenja treba provjeriti da su sve glavne brtve na kućištima podmazane silikonskom mašću  pazeći da u potpunosti legnu u kanale na kućištu.  Pri spajanju potrebno je slijediti upute koje detaljno opisuju način ulaganja aparata i spajanje svih vanjskih komandi. Pokazalo se da je ulaganje i vađenje aparata te bljeskalice iz kućišta vrlo jednostavno i tu Olympus zaslužuje čistu peticu. Prije zatvaranja stražnjih vrata treba provjeriti da su brtve posve čiste, jer i najmanje zrnce pijeska ili druge nečistoće može uzrokovati propuštanje brtve, a ako morska voda dođe do vitalnih dijelova aparata, imati ćemo nepopravljivu štetu.  

      U cjelini uzevši, prema konstrukciji i izgledu podvodnih kućišta za E-seriju, vidi se da se Olympus odlučio ozbiljno umiješati u planove drugih proizvođača

       Kada smo sklopili kućište aparata i bljeskalice i spojili sinkro-kabel na vanjske priključke, postavili smo nosač i nožicu bljeskalice. Pokazalo se da vijke na zglobovima treba vrlo jako stegnuti ako želimo da nam se pozamašno kućište bljeskalice ne klima, a to nije lako zbog previše finog nareza na vijcima. Poslije je pod vodom bilo skoro nemoguće promijeniti položaj bljeskalice a kamoli odvojiti je od nosača, jer su za otpuštanje vijka na zglobu zatrebale dvije ruke. Osim toga, iako nosač bljeskalice ima nekoliko mogućih položaja, bljeskalica je uvijek bila preblizu osi objektiva, pa je takav položaj odgovarao samo za snimanje makrofotografija ili portreta riba   Bilo bi nužno da je nosač bljeskalice riješen pomoću nekoliko dužih poluga sa zglobovima, kako bi podvodni fotograf imao punu kreativnost pri snimanju.    Za držanje u rukama ipak nedostaje po jedna čvrsta ručka sa svake strane kućišta, što bi ga činilo čvršćim i ujedno štitilo od grubljih udaraca.  

PODVODNO TESTIRANJE

      Nekoliko ronjenja u bistrome moru otoka Šipana bilo je kao stvoreno za podvodne fotografske probe. Bogatstvo flore i faune dubrovačkog podmorja pružilo je niz motiva za snimanje. U plitkome moru gdje puno sunčevog svjetla prodire pod površinu pokazalo se da je Live View zaslon premalo kontrastan, ali čim smo zaronili do dubine od sedam-osam metara, kontrasti su bili daleko bolji. Brzo sam se priviknuo da ne gledam kroz optičko tražilo  te da kadriranje vršim preko Live View zaslona, osobito za ribe poput škarpina koje su lijeno ležale na stijenama. Ciljati "leteću ribu" poput fratra, šarga ili orade, bilo mi je nekako lakše putem optičkog tražila kroz koje, iako manjih dimenzija od LCD zaslona, možemo dobro gledati i kada nosimo ronilački masku.

     Autofokus pod morem radi dobro, pod uvjetom da ste pravilno naciljali objekt snimanja i da je on dovoljno osvijetljen. Brzina i preciznost fokusiranja je zadovoljavajuća, iako je nešto sporija u usporedbi sa Nikonom D70 sa kojim inače snimam pod morem. U uvjetima slabijeg prirodnog svjetla  (npr. u sjeni grebena, u spilji i sl.) autofokus bezuvjetno treba pomoć svjetla baterijske lampe, za koju je predviđeno mjesto sa vanjske strane kućišta. Brzina okidanja je veća od svih Olympusovih kompaktnih aparata, ali je ipak sporija od Nikona. Laganim pritiskom na okidač na kućištu kojega možemo lako dohvatiti kažiprstom, aktivira se svjetlomjer i autofokus, no samo neznatno jači pritisak znači ujedno i okidanje, što je rezultiralo nizom snimki utrošenih "u prazno". Za ponovni bljesak bljeskalici je trebalo 6-8 sekundi, što je prihvatljivo s obzirom na skromni kapacitet baterija (dvije Olympusove punjeće AA baterije), koji je nedovoljan za snimanje karticama velikog kapaciteta (1GB). Pri ručnom (manualnom - M) radu, mijenjanje otvora blende vrši se pomoću kotačića koji se lako dohvati palcem desne ruke, no promjena ekspozicije je vrlo komplicirana, budući da istovremeno treba pritisnuti dugme na kućištu i okretati kotačić blende. Problem sam riješio na način da bih prije ronjenja namjestio ekspoziciju i tako snimao cijelo ronjenje.

     Objektiv Zuiko 50 mm macro dopušta de se pod vodom približite na desetak centimetara od objekta snimanja, što je odlično za snimanje sitnih organizama dužine par centimetara, koje se može snimiti gotovo u omjeru 1:1. Pod vodom i najjača bljeskalica ima domet od svega dva do tri metra, pa stoga FL-36 i njena vodeća brojka (koja pod morem iznosi procijenjenih 16) zadovoljava svojom snagom uvjete makro snimanja te snimanja flore i faune do udaljenosti od jednog metra.  Bljeskalica u automatskom (TTL) načinu rada funkcionira gotovo bez greške, osim u uvjetima vrlo svjetle podloge (pijesak) gdje je dio snimki ispao preosvijetljen. Nužno je stoga bilo izbjegavati okomito usmjerenje bljeskalice s obzirom na svjetliju podlogu.  Kut prostiranja bljeska pod vodom iznosi oko 50 stupnjeva, pa treba paziti na njeno usmjerenje točno prema objektu snimanja. Na raspolaganju je i plastični vanjski difuzor koji se pod vodom jednostavno stavlja na kućište bljeskalice i koji pomaže da područje bljeska bude šire i ravnomjernijeg intenziteta, no treba ga vezati nekim konopčićem jer bi lako mogao otpasti i nestati u dubini.      

      Na nekoliko smo ronjenja koristili i zoom objektiv Zuiko 14-45 mm, za kojega je Olympus proizveo i posebno prednje kućište. Da bi se mogao koristiti u punom rasponu zuma, uz kućište ide i poseban nazubljeni prsten koji je spretno konstruiran da se jednostavno natakne na prsten objektiva. Objektiv je blagi širokokutnik, nažalost bez makro opcije, što omogućuje da sa male udaljenosti snimite portrete ronilaca ili dio podmorskog ambijenta. Pri automatskom radu bljeskalice i aparata, kod snimanja podvodnog ambijenta može se postići snimka sa pravilno balansiranim prirodnim i umjetnim osvjetljenjem, što podvodni fotografi osobito cijene. No za pravu ambijentalnu fotografiju i snimanje potopljenih brodova, idealan bi izbor objektiva bio Zuiko ED 8mm Fisheye ili ED 7-14 mm zoom, za koje Olympus također nudi posebno kupolasto prednje kućište. Veliko polje pokrivanja jako širokokutnih objektiva zahtijevalo bi i dvije bljeskalice, no Olympusovo kućište ionako nema dva vanjska priključka. Iako nažalost nisam imao prilike isprobati tu kombinaciju, čini mi se da bi rezultati mogli biti sjajni. Više načina zapisa snimke ostavlja dovoljno opcija i za izbirljivije podvodne fotografe, pa će klasičan RAW zapis omogućiti visoku kvalitetu snimki.   

      Poslije ronjenja neophodno je cijeli komplet potopiti u slatku vodu, a potom ga isprati pod tekućom vodom kako bi se odstranili i zadnji ostaci mora, a time i opasnost od korozije metalnih dijelova kućišta. Suho kućište i ostale komponente rasklapaju se lako i brzo, no preporuča se da ih se čuva u posebnom čvrstom kovčegu od plastične mase kojeg Olympus ne isporučuje, ali se lako može naći na tržištu.

     Cijena? Nije sitnica. Za aparat, makro objektiv te odgovarajuće kućište treba izdvojiti nešto manje od 20.000 kuna, što nije malo kada se uzmu u obzir druge kombinacije konkurentskih refleksnih aparata (Nikon D70, Canon 350D) i podvodnih kućišta. No velika je prednost što Olympus na jednom mjestu nudi baš sve, što vam omogućava da jednim potezom kreditne kartice  kompletirate cjelokupnu opremu za podvodnu fotografiju.  

Što na koncu reći kao zaključak ?

     Stavljanjem u vlastiti podvodni oklop kvalitetnog digitalnog refleksnog aparata E-330, digitalnih objektiva i bljeskalice sa vrha svoje ponude, Olympus se više od svih drugih proizvođača približio profesionalnoj podvodnoj fotografiji. Kompaktan izgled, robustnost kućišta, lakoća rukovanja i kvaliteta snimki glavni su Olympusovi aduti.  Nije stoga ni čudo što je Maja Zavrtanik, natjecateljica iz Slovenije koja je koristila po prvi puta ovaj Olympusov podvodni E-komplet, osvojila svojim snimkama treće mjesto na Otvorenom kupu Hrvatske u podvodnoj fotografiji  koje je u lipnju održano na otoku Šipanu.

Foto: Maja Zavrtanik

     Kada bi cijena kompleta bila nešto niža, uvjeren sam da bi Olympusov dobro zamišljen proboj na to zahtjevno i razmaženo tržište postigao puni učinak.

PLUS :

·        kompaktnost izvedbe

·        velika radna dubina

·        automatski TTL rad

·        širina ponude objektiva i opreme

·        lakoća rukovanja

MINUS :

·        nosač bljeskalice

·        samo jedan priključak za bljeskalicu

·        nemogućnost priključenja bljeskalica drugih proizvođača

·        preosjetljiv okidač