Lokacija ronjenja:

  Lokvičići:  Lokvičko (Mamića) jezero

Imotska krajina obiluju jezerima i vrtačama.  Međutim, dok za Modro i Crveno gotovo svatko zna, mnoga druga, podjednako lijepa do kojih nema prometnica, gotovo da su i nepoznata.

U općini Lokvičići, sastavljenoj od pet sela nalaze se čak tri takva jezerska pastorčad – Lokvičićko (ili Mamića jezero), Knezovića i Galipovac.  S ljepotama ovih jezera malo su upoznati čak i stanovnici obližnjeg Imotskog. Ta tri jezera, zajedno s Prološkim koje je nasuprot i Imotskim poljem koje je na tom području veći dio godine pod vodom, pa se stoga  i zove Blato, tvori jedinstvenu cjelinu.

Lokvičićko (Mamića) jezero posljednje je u tom nizu, također na rubu Imotskog polja.  Nešto je pristupačniji, pa ljeti u njemu ima i kupača, a u ostatku godine i ribiča, koji pokušavaju uhvatiti pokoji primjerak  šarana koji tu obitavaju. Voda je relativno bistra, ovisno o doba godine i mjestu mjerenja duboka je 30 – 45 metara, a samo dno je kombinacija mulja i velikih kamenja.

Članovima Ronilačkog kluba Crveno jezero iz Imotskog upravo je ljepota tih jezera bila izazov, te su  nakon Crvenog i Modrog odlučili roniti i u njima. Prvo po redu je bilo upravo Mamića jezero i tu su potpomognuti  nekolicinom mještana Lokvičića  ostvarili prvi zaron.

Do vode ovog jezera došli smo s teškom ronilačkom opremom nakon gotovo sat vremena spuštanja niza strme litice. Nakon toga mali predah, pa oblačenje opreme ronilaca Berislava Šanića i Luke Kolovrata dok se ostatak ekipe uvelike kupao.

Na površini, temperatura vode je bila 22⁰ C da bi već na deset metara dubine pala na 9,5⁰ C, a na 25 metara dubine ustalila se na nešto više od 8⁰C, što je popriličan izazov za 5 mm debela mokra odijela s kojima se ronilo (bez čarapa i rukavica). Nakon mutnih prvih nekoliko metara, na dubinama između 5 i 19 metara voda je osjetno bistrija, zahvaljujući prije svega stjenovitom dnu koje se naglo, gotovo okomito ruši u dubinu do gotovo 50 metara.

    Zbog hladnoće sam zaron je trajao oko pola sata, i onda je uslijedio najteži dio – svu opremu, sada mokru istegliti do automobila. Osim ronioca Šanića i Kolovrata logistiku su sačinjavali Damir Mamić, Ante Knezović, Hrvoje Lončar, Maden Knezović, Braco i Boško Ćosić.

Tekst: Luka Kolovrat, fotke: Braco Ćosić, Luka Kolovrat, Hrvoje Lončar