Lokacija ronjenja:

Kvarner – otok Krk, plić «Tenki»

(44, 4, 23 N, 14, 43, 36 E)

KROZ TUNEL DO GORGONIJA...

    Otok Krk, najsjeverniji je i najveći otok Jadrana čija razvedenost, poput cijele jadranske obale, nudi cijeli niz prirodnih ljepota kako iznad mora tako i u podmorju. Očituju se u strmim liticama, gotovo potpuno bez vegetacije na sjevernoj i sjeveroistočnoj strani pa do blažih pitomijih zelenih predjela i uvala na južnoj i jugoistočnoj strani otoka.

    Iako opustjelost i nepristupačnost sjeverne obale sa svojim visokim strmim liticama sama po sebi izaziva u čovjeku  strahopoštovanje, podmorje ispod istih litica nudi vrlo pristupačne ronilačke lokacije, relativno jednostavno dostupne roniocima svih ronilačkih kategorija.

Jedna od tih lokacija je i plić Tenki. Već samo ime, jer »TENKO» na otočkom dijalektu znači TANKO odnosno u ovom slučaju plitko, govori da se radi o plićaku , zapravo seki kojoj vrh počinje na tri metra ispod morske površine.

     Plić Tenki postala je zadnjih godina jedna od najomiljenijih ronilačkih lokacija na ovoj strani otoka Krka, upravo radi toga jer nudi raznovrsnost pri svakom zamahu peraja te  raznolikost flore i faune od samog vrha pa sve do svoje najdublje točke koja se kreće oko 40 m. 

     Samu lokaciju nije teško pronaći niti bez GPS koordinata jer je seka zapravo čak i po malo valovitom moru vidljiva prostim okom.

       Ako brodom vozite kroz Vinodolski kanal, sjeveroistočnom obalom otoka Krka prema poznatom povijesnom i turističkom mjestu Vrbnik ( osim povijesnih znamenitosti treba obratiti pažnju i na vrlo kvalitetnu Vrbničku žlahtinu i pršut) i nađete se ispred rta GLAVINA i HRIDI KAMANJAK,  u uvali SRŠČICA zapaziti ćete na kopnu zavojite kamene zidove «GROMAČE».Točno ispod tih zidova stotinjak metara od kraja nalazi se u sredini , zapravo široke uvale, plić Tenki.

      Pažljivo promatrajući površinu mora primjetiti ćete gdje se modro plava boja površine mora prelijeva u zelenu-tu ste, točno na vrhu seke. Seka se pruža u smjeru sjever – jug i to  u dužinu oko 60-tak, a u smjeru istok-zapad oko 30-tak metara dužine.

     Sidrenje na samoj poziciji vrši se obično na samom vrhu seke na dubini 6 – 8 m. Dno je dovoljno stjenovito da se sidro ima za što zakvačiti. Na ovoj lokaciji kao i uopće na svim lokacijama u ovom kanalu potrebno je prije zarona dobro promotriti oblake oko vrhova planinskog masiva Velebit koji nam mogu otkriti da li je vrijeme stabilno ili bi nas mogla iznenaditi bura koja u ovom kanalu kao što je poznato iz pravca Senja zna svom silinom zapuhati u samo nekoliko trenutaka. S toga – OPREZ.  

       Već prvi pogled kroz masku otkriti će vrlo raznoliko morsko dno, a pažljivijim promatranjem odmah će se otkriti tunel dužine oko 6m i dovoljne širine da se dva ronioca mogu mimoilaziti. Pruža se, sa laganim zavijanjem, u smjeru jugoistok-sjever i to sa jugoistočne strane počinje na dubini od 4m, a izlaz na sjevernoj strani je izlaz na dubini od 9m. Roneći kroz tunel otkriti ćemo dosta manjih bočnih ulaza i rupa koje su premale da se u njih zavlačimo, ali svakako traba zastati jer se već tu može naići na pokojeg zubaca ili oradu , a u rupama gotovo uvijek se može naći ugor koji znatiželjno izviruje iz svog skrovišta.

      Potrebno je dobro se balansirati jer su pridnene stijene kao i svodovi tunela obrasli raznim spužvama, koraljima ,mnogočetinašima i algama u prekrasnim paletama boja koje još više dolaze do izražaja osvijetle li se ronilačkom lampom.   Inače, kroz tunel se prolazi vrlo jednostavno, bez opasnosti da se negdje zakvačimo, ali treba pripaziti da se ogledanjem ne udari glavom u svod ili pokoju isturenu stijenu.

     Izlaskom iz tunela otvara se vidik u plavetnilo i dubinu a sa naše desne strane uočavamo «zid»  seke koji se pruža u dubinu. Prateći zid koji nam je stalno sa desne strane ponirati ćemo sve dublje i uživati u rupama i svodovima koje ako zavirimo u njih pružaju prekrasnu igru boja , sjene i prodora sunčevih zraka koje se probijaju kroz rupe u stijenama. Pažljivim promatranjem otkriti ćemo između ostale flore i faune razne vrste puževa golaća, raznih veličina koji su izvanredan objekt za fotografiranje i nezaboravne uspomene.

     Ponirući lagano dalje dolazimo do pješčanog platoa na 20-tak metara dubine. Tu  plići dio seke zavija opet u desno, prema istoku, i prateći i dalje isti zid polako ćemo se početi izdizati u pliće i naići na prekrasne platoe na dubini od 15-tak metara i pliće.

      Ronimo između vrlo bogato obraslih stijena , nude nam se na putu povratka razni atraktivni prolazi, pridnene rupe «ozidane « kamanjem i školjkama u kojima ćemo ako zastanemo zasigurno uočiti i poneku hobotnicu čije oko znatiželjno viri iz rupe i ponovo se nudi fotografima za atraktivan snimak.  Prateći na ovaj način seku u krug, potrebno je ponekad osvrnuti se i pogledati u plavo i prema površini jer ćemo nerijetko u plavetnilu uočiti razne plove plivajuće ribe poput bugvi ili palamida......

Na ovaj način ćemo  vrlo jednostavno obroniti cijelu seku u krug i uz malo sreće odnosno ako imamo još dovoljno zraka, vratiti se do našeg tunela te ponovo uživajući u ambijentu koji nam nudi ova netaknuta priroda, sigurno izroniti upravo kod našeg broda. Inače, ako pratimo izdizanje stijena prema površini ,ronimo uz njih, sigurno ćemo izroniti na površnu ne dalje od 20-tak metara od našeg broda.

      Iskusnim roniocima nudi se tu još jedan atraktivan zid koji ćemo pronaći odvojimo li se sa pješčanog platoa, kojeg smo spomenuli na 20-tak metara, lijevo u dubinu i zaronimo na 30-tak metara. Našli smo se na rubu zida dugačkog oko 60 m, a koji  se dalje obrušava potpuno okomito na dubinu od 40-45 m.

      Našli smo se u svijetu škrpina, ugora, hobotnica, pogled u plavo otkriti će nam ovisno o godišnjem dobu  mješanu plovu zubataca , orada, šargi često velikih i do nekoliko kilograma. Ne prestrašimo li ih, sa određene udaljenosti uživati ćemo u pogledu na njih. Pogledamo li zid otvara se potpuno drugačija slika. Zid je cijelom dužinom i visinom od 10-tak metara obrastao prekrasnim gorgonijama  pridnene veličine i do jednog metra, između kojih se skriva niz rupa i procijepa koje sakrivaju razne vrste rakova, školjki i puževa

      Razgledajući zid onda ćemo u manjim i plićim procjepima otkriti rakove zezavce ali ponekad i jastoge.

      Spustimo li se do dna zida i pregledamo rupe  na spoju sa pješčanim dnom često će nam u susret doći i pokoji hlap.

     Prekrasne bogate gorgonije često su nastanjene jajima morske mačke ponekad još i živim pa se svijetleći lampom može uočiti i sam plod u jaju.

     Pogledamo li, roneći uz zid, prema površini , obasjati će nas sunčeve zrake, gorgonie dolaze na taj način do potpunog izražaja i nude prekrasne motive za ambijentalnu fotografiju.

      Kad stignemo na kraj zida vraćamo se u smjeru jugozapada preko pješčanog platoa dugog 30-tak metara do plićeg dijela seke. Na tom pješčanom putu imamo šanse da sretnemo pokojeg goluba ili žabu. Ukoliko imamo još dovoljno zraka interesantmo je pogledati istočni, plići  dio seke, zatvoriti cijeli krug i kroz isti tunel  kako je već gore opisano, vratiti se do broda. Vidljivost je na ovoj lokaciji vrlo često dobra , što znači oko 15m. Strujanja koja se povremeno osjete u dubini ovise o vjetrovima , ali su u pravilu zanemarivog intenziteta.     Ronjenje na ovoj lokaciji preporuča se u jutarnjim satima ili dok je sunce još u zenitu jer je tad zid obasjan sunčevim zrakama. U popodnevnim satima zid će biti u sjeni i zbog toga ipak nešto manje atraktivan.

U dubini je temperatura mora čak i u ljetnim mjesecima između 18 i 20 stupnjeva pa je dobro imati ronilačko odijelo barem 7 mm debljine.   

     Ova lokacija je upravo zbog svoje raznolikosti i bogatstva pravi raj za podvodne fotografe  video snimatelje. Vrlo je često , od strane velikog broja stranih ronioca, proglašavana najinteresantnijom lokacijom ovog akvatorija o čemu svjedoči i spomen ploča postavljena u već ranije opisanom tunelu.

    Ploču su postavili talijanski ronioci kao sjećanje na svog preminulog klupskog kolegu koji se uvijek vraćao na Tenki i proglasio upravo ovu seku  svojom najdražom ronilačkom lokacijom. 

     Ponekad ,ovisno o vremenskim uvjetima i vjetrovima, vidljivost na dubljem zidu zna biti nešto lošija (7-8 m), ali uz dobru ronilačku lampu koja će nam vratiti sve boje pod morem ronjenje neće biti ništa manje zanimljivo.

Ovu ronilačku lokaciju opisali smo u suradnji s DC Mihurić, fotografije: Hinko Car