|
19. 04. 2004. |
|
|
||
|
Web časopis o ronjenju i moru... |
||||
|
||||
|
Upute
za održavanje i posluživanje
U ovom poglavlju detaljnije ćemo opisati funkciju pojedinih bitnih
dijelova kompresora i dati savjete za njihovo održavanje. Napominjemo da
postoje različite konstrukcije kompresora pa savjetujemo da se pročitaju
upute proizvođača kompresora
kojeg koristimo. ·
Podmazivanje
Za ispravan rad kompresora posebnu pozornost potrebno je posvetiti
podmazivanju.
Razinu ulja obvezno je kontrolirati svakodnevno prije stavljanja
kompresora u pogon. Razina ulja mora se kretati unutar oznake na mjernoj
šipki. ·
Filteri
Kao što smo na naglasili: visokotlačne kompresore zraka za disanje,
od ostalih (industrijskih) visokotlačnih kompresora, karakterizira
sustav za prečišćavanje atmosferskog zraka, da
bi na izlazu iz kompresora dobili zrak za disanje koji
odgovara normama EN 12021.
Zbog prisutnosti prašine, krutih čestica, insekata, vlage, uljnih para i
drugih primjesa , kompresori zraka za disanje opremljeni su mehaničkim i
kemijskim filterima. Filteri počinju prerađivati usisani zrak već na
samom ulazu u komresor, pa
sve dok zrak ne bude stlačen u bocu.
Produkti
nepotpunog izgaranja bilo kojeg goriva ili ispušni plinovi motora na
praznom hodu sadrže otrovni ugljični monoksid ( CO), te moramo
paziti da se ne nađu u blizini usisa kompresora. Također moramo voditi
računa da usis kompresora ne bude direktno izložen atmosferskim
padalinama koje bi mogle kvasiti usisni filter i time umanjiti njegovu
funkciju. Usisavanje zraka,
zavisno o vrsti pogona kompresora, može
biti direktno u usisni filter ( kod elektro pogona ) ili preko produžne usisne
cijevi (kod pogona benzinskim ili dizel motorima). ·
Grubi
filter (predfilter) Predfilter se nalazi na usisu ulazne cijevi. Napravljen je najčešće od guste čelične mreže poredane u nekoliko slojeva. Čisti se svakih 25-50 sati rada, i to mlazom stlačenog zraka usmjerenog suprotno od strujanja usisnog zraka u filter.
·
Usisni
filter
Filtriranje
– priprema zraka
Pored nadzora nad sigurnosnim uređajima kompresora, filtriranje zraka za
disanje je najvažniji detalj. Greške
i propusti u filtriranju zraka s vremenom mogu rezultirati rasprskavanjem
visokotlačne boce uzrokovanom povećanom korozijom, zamrzavanju
hidrostatskog regulatora ili kod ronjenja, štetnog utjecaja na ·
Kondenzat
– vlažnost zraka
Kondenzat je mliječno bijela emulzija nastala miješanjem čestica ulja
za podmazivanje kompresora i usisane vodene pare zajedno sa zrakom. Ovaj sadržaj vlage je
u zavisnosti o temperaturi. Topli zrak može sadržavati značajno više
vodene pare-vlažnosti nego hladni. Primjerice, kod temperature zraka od
30 stupnjeva Celzijusovih prostorni metar zraka može sadržavati i do
30,4 g vode, te kažemo zrak
je zasićen sa 100 % relativne
vlažnosti. Ista
količina zraka sa sadržajem 15,2 g vode ima dakle, 50 % relativne vlažnosti.
Ako isti volumen zraka ohladimo na nižu temperaturu i prekoračimo točku
rosišta, (rosište = točka
kod koje se vodena para ukapljuje
) doći će do otpuštanja vodene pare iz zraka
i pretvaranja u kapljice vode. Kod kompresije se volumen usisane
mješavine atmosferskog zraka značajno smanjuje, raste relativna vlažnost
pri čemu se sav “višak” relativne vlažnosti
iznad 100 %, otpušta – ukapljuje u obliku kondenzata, a u
sustavu za prečišćavanje ostaje i dalje zasićena mješavina sa 100 %
relativne vlažnosti ( vodene
pare ). Sadržaj vlage koja dolazi iz kompresora nije u direktnoj zavisnosti o vlažnosti usisanog zraka. I kod usisanog suhog zraka, nakon 2. stupnja 100%, samo je količina kondenzata kod usisanog zraka velike vlažnosti veća.
·
Propuštanjem mješavine zraka i vodene
pare ( relativne vlage ) kroz
sinter-filtere, prolaskom kroz njih ruši se postotak vlažnosti. Odvajanje čestica vlage i uljnih aerosola postiže se na slijedeće načine ·
Propuštanjem mješavine
zraka i vodene ·
Propuštanjem
mješavine zraka i vodene Veće i skuplje
kompresorske jedinice imaju automatske uređaje za ispust kondenzata koji
pomoću jednog vremenskog releja i
elektromagnetskog ventila pokreću pneumatski uređaj koji ispuštanje
kondenzata iz sustava. Zaboravljeno ispuštanje kondenzata dovest će do punjenja svih kućišta kondenzatom, a kompresor pretvoriti u pumpu za vodu, što može dovesti do razaranja dijelova bloka kompresora.
Kemijsko
prečišćavanje ·
Aktivni ugalj: Za prečišćavanje zraka od plinovitih primjesa kao što su vodena para i neke druge primjese, koristi se efekt apsorpcije pojedinih materijala koji svojom poroznošću i velikom unutarnjom površinom, imaju svojstvo apsorpcije pojedinih materija. Ovdje su svoju primjenu našli aktivni ugalj kao apsorber stranih mirisa i vlage, te molekularno sito kao isušivač-apsorber vlage. Aktivni ugalj svojom ogromnom unutarnjom površinom od cca 600-1400 četvornih metara/gram ima veliku moć apsorpcije u koliko je brzina strujanja komprimiranog zraka max 0,2 do 0,5 m/s, kako bi bilo dovoljno vremena za kontakt komprmiranog zraka sa apsorpcionim materijalom i apsorpciju primjesa koje se nalaze u zraku. Vlažnost ima negativni utjecaj na apsorpcionu moć aktivnog ugljena, stoga je preporučljivo prije propuštanja kroz aktivni ugalj izvršiti prethodno odvajanje grube vlage. Dakle aktivni ugalj prvenstveno apsorbira različita isparenja u zraku. Lebdeće čestice i aerosole aktivni ugalj neće apsorbirati. Ove će čestice zaustaviti slojevi filcanih uložaka koji se nalaze među slojevima aktivnog ugljena. Isušivači zraka Prethodno djelomično isušen i pomoću aktivnog ugljena prečišćen zrak sadrži još uvijek značajan sadržaj vodene pare, koja je samo djelomično apsorbirana u aktivnom ugljenu. Da bismo spriječili da se preostala vodena para kondenzira u uvjetima ronjenja u hladnoj vodi, zamrzava se u plućnim automatima izolacijskih aparata ili da nagriza unutarnju stranu stjenke visokotlačnih boca, zrak se mora kvalitetno isušiti. U tu svrhu su utvrđene međunarodne norme za kvalitetu zraka za disanje, DIN 3188, odnosno EN-1202 (Sl.14). Norme propisuju da prostorni metar zraka za disanje ne smije sadržavati više od 25 mg vode, odnosno 50 mg u boci od 10 l. Ovaj sadržaj garantira da točka rosišta (ukapljenja) leži kod 0 stupnjeva Celzijusovih. Ako bismo ekspandirali ovih 2000 l zraka na normalni volumen dobili bismo relativnu vlažnost ispod 1 %, kojoj bi točka rosišta bila na atmosferskom tlaku daleko ispod - 50 stupnjeva Celzijusa. Postizanje ove kvalitete zraka
postiže se u posebnim uređajima – isušivačima. ·
Isušivači
zraka pothlađivanjem: Pothlađivanjem plinske mješavine
zrak-vodena para stvaraju se umjetni
fizikalni uvjeti za snižavanje točke rosišta pod povišenim
tlakom pri čemu se otpušta velika količina vlage u vidu kapljica vode
koje tada jednostavno dreniramo iz uređaja . ·
Kemijski
isušivači: Higroskopni materijali
imaju svojstvo da apsorbiraju velike količine vlage-vodene pare, tako da
se kombinacijama pothlađivanja smjese i higroskopnim materijalima mogu
postići i najniži sadržaji vlage u komprimiranom zraku. Jedan od poznatih higroskopnih materijala je “MOLEKULARNO SITO”. Ovdje se radi o sintetički proizvedenom
aluminijum-silikatu
u prirodi poznatom kao ZEOLIT. Svojstvo ovog materijala je da propušta molekule
zraka, a da veže molekule vode i molekule Co2. Apsorpciona moć ovog
materijala je takva da može apsorbirati količinu vlage koja odgovara
20 % od vlastite težine
materijala. Velika moć apsorpcije ovog materijala otežava njegovo skladištenje, tako da je skladištenje dulje od 6 mjeseci vrlo upitno, bez obzira na vakum-pakiranje itd.
·
Međufilteri (separatori vlage) Funkcija separatora
vlage kod
visokotlačnih ·
Visokotlačni
separator vode i ulja
Komprimirani zrak koji izlazi iz posljednjeg stupnja ohladi se na cca
10-150C iznad usisne temperature. Iz
Visokotlačni separator vlage ima
višestruku funkciju. Na separatoru su ugrađeni važni elementi, kao: - sigurnosni ventil konačnog
tlaka, - nepovratni ventil, - kontrolni manometar konačnog
tlaka, - rasteretni ventil ·
Fini
prečistač
Komprimirani zrak, prethodno očišćen u separatorima, još jednom se
filtrira u finom čistaču. Tu se odvajaju posljednje čestice vode i
ulja koje se u obliku para još nalaze u komprimirano Slojevi kemikalija međusobno su odvojeni filcanim ulošcima koji također imaju funkciju odvajanja lebdećih čestica i aerosola. Količine pojedinih punjenja određuje proizvođač patrona. Patrone su uvijek posebno označene sa datumom proizvodnje, tokom uporabe, vrstom punjenja i masom patrone. Na primjer, patrone punjenje hopkalitom imaju nešto kraći vijek trajanja, ali su zato sposobne apsorbirati ugljični monoksid (CO), te su namijenjene za kompresore sa pogonom na benzinske ili dizel motore. Patrone većih kompresora mogu biti opremljene električnom sondom koja povezana sa elektronskim uređajem (SECURUS, ECOSAFE) kontrolira stanje patrone i upozorava korisnika na isto. Održavanje finog prečistača kod manjih kompresora sastoji se u redovitom ispuštanju kondenzata i zamjeni patrone.
VAŽNO:
Sve patrone su projektirane na radnu temperaturu od 20 ºC.
Nakon uporabe kompresora, sve ventile za ispuštanje kondenzata i
ventile za punjenje treba zatvoriti. Time se sprječava da u sustav za prečišćavanje
prodre atmosferska vlaga .
Kod manjih kompresora čest je slučaj da se u istom kućištu nalazi
ocjeđivač i fini prečistač. pridržnog
ventila u sustavu visokog tlaka je važna. Pridržni ventil ne dopušta
izlaz zraka iz sustava, dok god tlak u sustavu ne dosegne vrijednost 150
± 10 bar. Kod ove vrijednosti tlaka postižu se
optimalni fizikalni uvjeti za otpuštanje viška vlage iz stlačenog
zraka. U slučaju da pridržni ventil nije ispravno podešen, da je
neispravan ili ga uopće nema, sva atmosferska vlaga koja bi se inače
trebala odvojiti u visokotlačnom
separatoru i u kućištu finog prečistača
kondenzirat će se u bocama. Krajnji rezultat će biti boce iz
kojih zaudara, a neugodni miris se teško odstranjuje.
|
||||