Kako produljiti boravak pod vodom

Goran Čolak

     Većinu ronioca na dah zanima na koji način mogu produljiti boravak ispod površine, kako adaptirati organizam na nešto strano što se kosi sa svime što naš organizam želi, kako produžiti apneu. Na žalost na ovo pitanje nema jednostavnog odgovora. Kod prolongiranih apnea u igru ulaze razni mehanizmi i isto kako povremeni vikend trkači ne mogu istrčati maraton tako ni početnici u apnei vjerojatno neće odmah rušiti rekorde. Kao u svemu, tako je i u ronjenju na dah potrebno prije svega znanje a onda i vježba, a proporcionalno tome dolaze i rezultati. Zavisi sto želite postići i koji su vam ciljevi toliko ce vremena biti potrebno izdvojiti kako bi se to postiglo. Najvažnije je znati jedno, a to je da granice ne postoje, ne postoje limiti i zidovi, njih susrećemo samo u glavi.

     Ronjenje na dah je prije svega mentalna disciplina, to pogotovo dolazi do izražaja u disciplinama maksimalnog zadržavanja daha gdje se ne borite sa metrima kako je to obično slučaj, već minutama i sekundama koje se tada čine kao sati. Postoji jedna već svima poznata izreka, no nije ju na odmet ponoviti još jednom posto vjerojatno najbolje opisuje ronjenje na dah. Ronioc sa bocama roni kako bi gledao oko sebe, dok ronioc na dah roni kako bi pogledao u sebe. U toj rečenici krije se vjerojatno sama bit ronjenja u apnei.

     Vas vjerojatno vise od svega zanima na koji način u praksi držati dah sto je dulje moguće, a da i dalje budete sigurni i ne uđete u hipoksičke probleme kao sto su LMC (gubitak motoričke kontrole) ili nesvjestica. Sigurnost je aspekt ronjenja na dah kojem se mora pridati veliki značaj i pažnja jer samo jedna greška u ronjenju na dah vrlo lako može postati i vaša posljednja greška.

     Prva i osnovna stvar kao i u svakom sportu je dobra bazična pripremljenost organizma, ili jednostavnije rečeno dobra kondicijska sprema. Time automatski dobivate dobru podlogu za sve vrste napora bilo psihičkog ili fizičkog. Pospješujete transportni sustav tvari i plinova, smanjujete otkucaje srca u mirovanju i jednostavno se osjećate bolje. Sve ovo navedeno je u apnei jako bitno, razvijeniji transportni sustav će vam omogućiti bolji primitak kisika, snižena frekvencija srca će smanjiti njegovu potrošnju a kondicijska sprema će vam omogućiti dulje i sigurnije urone.

     Sada kada ste doveli organizam u optimalno stanje, bilo da ste to činili trčanjem, plivanjem, teretanom ili najbolje kombinacijom svega navedenog vrijeme ja da se posvetite nekim specifičnim vidovima treninga u ronjenju na dah. Postoji mnogo načina za adaptiranje organizma na apneu, ja ću navesti samo neke koje su se u mom treningu i radu pokazale najboljima. To su magične CO2 tablice (postoje još i O2 tablice) te hodajuće apnee koje ce u ovom slučaju služiti i kao O2 tablice. Također uz ovo navedeno važne su još i tehnike disanja te vježbe opuštanja. No krenimo redom:

     CO2 tablice je najbolje raditi ležeći na leđima, radi se osam statika ili zadržavanja daha. Svih osam je jednakog trajanja sa pauzama koje se progresivno smanjuju između svake statike. Vremena su individualna, pokušajte ih poriktati tako da vam bude teško no opet ne neizdrživo, izrazito je važno doći do faze kontrakcija dijafragme tokom statike, ako ih ne osjećate smanjite pauze.

     Hodajuće apnee su dinamička vježba, također je uputno napraviti osam apnea, a radit će te ih po sistemu sličnom CO2 tablicama. Pauza ce ovaj puta biti jednaka dok će se broj koraka u apnei progresivno povećavati. Tako ako ste krenuli sa 30 koraka, pokušajte u svakoj apnei dodati par koraka te tako dok ne dođete do maksimuma u osmoj apnei. Na ovaj način smo odmah napravili i nešto slično O2 tablicama.

     Nakon ovoga nam ostaju vježbe disanja i opuštanja koje je moguće izvoditi paralelno. Najvažniji princip koji slijedimo prilikom vježbi disanja je aktivacija dijafragme ili ošita. Pokušati će te izvesti tri jednostavne vježbe disanja, za početak disanje dijafragmom. Udisaj i izdisaj se vrši samo dijafragmom bez sudjelovanja prsnog koša, to će te najbolje kontrolirati ako stavite ruku na prsa, kada osjetite da se prsni kos dize zaustavljate udisaj. Nakon toga radite disanje samo prsnim košem, bez dijafragme, a kontrolu vršite na isti način samo ovog puta ruku stavite na dijafragmu. I za kraj pokušavate spojiti te dvije faze, od kojih se sastoji udisaj u jednu. Udisaj počinjete sa dijafragmom, nastavljate prsnim košem do punog udisaja te zadržite dah nekoliko sekundi. Nakon toga slijedi izdisaj obrnutim slijedom, prvo prsni koš a na kraju dijafragma.

     Opuštanje je individualno, udobno se smjestite, te uz sniženu frekvenciju disanja dišite duboko, zatvorenih očiju pokušajte odlutati na neko bolje mjesto, opustiti svaki mišić. Ovo je slično meditaciji i dobro je kako za ronjenje na dah tako i za suočavanje sa svakodnevnim stresom.

      Ovo je samo jedan dio treninga ronioca na dah, iako nisam navodio neke napredne tehnike ovo je vise nego dovoljno da bi ronili duže i sigurnije. Imajte na umu da je apnea potencijalno opasan sport, nikad ne ronite sami, ne hiperventilirajte, uzmite dovoljno vremena za odmor među uronima, ne ronite kada se ne osjećate dobro i poštujte signale koje vam tijelo šalje.