| Koralji - crveno blago Jadrana |
| Ponedjeljak, 03 Studeni 2008 | |
|
Tekst: Luka Kolovrat Foto: Miljenko Marukić Koralj je životinja, niži beskralježnjak s vapnenastim skeletom i mnogobrojnim polipima bijele boje. Činjenicu da je koralj životinja znanstvenici su otkrili tek u 18. stoljeću, a do tada je vladalo vjerovanje da je riječ o biljci koja se stvrdne kad se izvadi iz mora.
Kolonije koralja žive prirasle na kamenu podlogu, krošnjom prema
dolje. Da bi narastao do komercijalne veličine koralju treba
više desetaka godina. Dubine na kojima obitava su od 30 – 300
metara, obično na južnim stranama otoka, a odgovaraju mu
lokacije gdje je more čisto s izraženim morskim strujanjima koja
donose hranu – planktone. Ime mu potječe od grčke riječi
koralion što znači «kći mora». U Jadranskom moru živi čak
pedesetak vrsta koralja, a najpoznatiji je crveni koralj iz roda
corallium rubrum. Koraljarstvo u H S današnjom lakom ronilačkom opremom ronjenje je sigurnije, no koralj je izlovljen pa se do njega treba roniti sve dublje, najčešće dublje od 80 metara. Kako bi se koralj zaštitio, zabranjeno ga je loviti od 1. prosinca do 1. travnja. Za izlov ove ugrožene vrste u Jadranu koncesiju ima samo osam ronioca. U Francuskoj se pokušalo i sa uzgojem koralja, no zbog sporosti rasta (oko 6 mm godišnje) uzgoj je potpuno neisplativ, premda nije nemoguć.
Nakit od koralja je izrazito cijenjen i tražen i ne ovisi previše o modnim trendovima. Odlično se uklapa sa starim srebrom i zlatom. Cijenu koralja određuje debljina grane, klasa i boja koralja. U svrhu izrade nakita moguće je iskoristiti gotovo svaki komad koralja. Kada se koralj izvadi iz mora prvo se mora očistiti od vanjskog mekog dijela. Tako dobivena grana koralja siječe se prema debljini. Deblji koralj se koristi za izradu većeg i skupljeg nakita pa mu je i cijena veća.
Posljednja faza obrade je poliranje koje često ima i više od pet faza, ovisno o sjaju kojeg nakit treba dobiti. Bez obzira na mogućnost strojne obrade i danas se mnogi unikatni primjerci koraljnog nakita rade ručno, pa za to treba puno vremena, vještine i strpljenja. Mnoge obitelji se obradom koralja bave godinama i generacijama. Na Zlarinu Vinka Lukin i danas ručno radi nakit od koralja na isti način kao i prije četrdesetak godina pa joj za izradu jedne ogrlice treba i nekoliko dana. Na Korčuli postoje obitelji koji se obradom koralja bave već treću generaciju pa u starom gradu imaju svoje radnje Kolja i Rikard Skeleta te Irena Kaštela.
Kada se koralj zagrije na visokoj temperaturi, njegova boja se pretvori u bijelu, ali ne promijeni oblik. Po tome možemo prepoznati da je koralj pravi, a zbog svojstva bijeljenja na višim temperaturama čest je običaj kupovine koraljne rukavice djeci kako bi rukavica bila indikator eventualne povišene temperature.
Hits: 4561 Komentari (17)RSS feed CommentsNapišite komentar |
rvatskoj
ima dugu povijest koja datira iz 13. stoljeća kada se koralj
vadio u okolici Zlarina. U početku koralj se vadio uz pomoć
inženja ili Andrijinog ktiža. Ispod tog drvenog križa bio je
veliki kamen, a na svakoj strani bile bi mreže ili rasukani
konopi. Kada bi se križ vukao po dnu, lomio bi grane koje bi se
zaplele u mreže ili konop koje je inženj vukao za sobom. Ovaj
način lova bio je izrazito neučinkovit jer je veći dio koralja
ostao slomljen na dnu. Potkraj 19. stoljeća na koralje su išli
teški ronioci sa skafanderom, što je povećalo učinkovitost lova,
no zbog nedostatne opreme česte su bile tragedije ronioca.
Ronioce je tada na posao sa zebnjom ispraćao cijeli otok, a
zidovi crkava u Zlarinu prepuni su zavjetnih grana koralja.
| « Prethodna | Sljedeća » |
|---|
