Naravno, zbog komoda  bolje je ronjenje planirati izvan onih ljetnih mjeseci kada su gužve najveće. Mi smo iskoristili jedan topao dan mjeseca studenog i do same plaže spustili se automobilom. Oblačenje opreme u plićaku, plivanje do hridi na kojemu je jarbol s  plavom zastavom i zaron na nekoliko metara dubine. Kamenito i pjeskovito dno lagano se spušta i nakon dvadesetak metara plivanja, na devet metara dubine dolazimo do početka zida koji se okomito spušta do dvadeset metara dubine.

      Upravo taj zid koji je prošaran manjim pećinama, svodovima i prolazima razlog je atraktivnosti ovog ronjenja.

      S obzirom da se uglavnom roni na petnaestak metara dubine lokacija je pogodna za sve ronilačke kategorije.  Kameni zid prirodno je stanište za mnoge vrste spužvi i moruzgvi koje kada se osvijetle pokažu svu raskoš žute, narančaste, crvene i ljubičaste boje.

      Na spužvama možemo vidjeti  i dosta malih puževa golaća Discodoris atromacukata, karakterističnih crno-bijelih pjega. Također, u spiljama i oko nje nalaze se brojne kolonije žarnjaka i cjevaša koji svoje lovke odmah uvuku u tijelo čim osjete opasnost.

    Najbrojnije ribe su crnelji, možemo vidjeti i dosta knezova koji su inače biološki indikatori čistoće mora, pirki , glavoča i naravno manjih škarpina kojima su rupe, procjepi i spilje najdraže obitavalište.

      Za potpuni ugođaj ručna svjetiljka bi trebala biti na popisu obavezne opreme, a trebalo bi se i paziti na mahanje perajama jer je na dnu sitni pijesak koji se lako podigne i sve zamuti. Samo pjeskovito na dvadesetak metara dubine po danu i nije posebno zanimljivo, moguće je vidjeti tek pokoju ribu i pjegavog ježinca, ali se noću i na tom predjelu život intenzivira.