Lokacija ronjenja:

Otok Šipan

       Šipan je najveći od svih Elafitskih otoka. Akvatorij mu je vrlo raznolik  što ga čini jednim od atraktivnijih Elafita za ronjenje. U njegovu podmorju moguć je susret s mnoštvom jadranskih ribljih vrsta. Na istočnome dijelu nalazi se mjesto Suđurađ. U istoimenoj uvali nekoliko je hridi oko kojih se često zadržavaju jata većih cipala i poneki lubin. U smjeru sjevera obalni rub prati gusta posidonija u kojoj se tijekom jutra rado skrije veća komarca, uz velike vrane i kavale koje su sve češće kako se roni prema sjevernoj strani otoka. Skrovišta tih riba pod razbacanim su kamenjem što se nalazi medu lažinom na dubinama od dvadesetak i više metara. To kamenje teško se uočava s površine jer je prekriveno visokom lažinom. Kada se krene u smjeru juga  po izlasku iz uvale u kojoj se nalazi Suđurađ pruža se više od dva kilometra dug i nekoliko stotina metara širok priobalni akvatorij s mnoštvom rupa i šargera u dvostrukom dnu. Na vanjskim rubovima toga područja zadržavaju se manje skupine zubataca, a manji primjerci komarci u jutarnjim se satima zalijeću prema obali i često skrivaju pod kamenjem. Pic, šarag, fratar,  kavala i manji primjerak kirnje svakodnevna su pojava na tome području. Brojna jata velikih ušata i modraka u kasnim ljetnim mjesecima privlače gofa i lubina. No sva riba što se zadržava na tome području s vremenom je postala iznimno oprezna/ pa pri ronjenju treba biti vrlo tih i prakticirati šuljanje uz samo dno. Preporučuje se maskirno ronilačko odijelo sa šarom prilagođenom terenu.

       Kada se obiđe jugoistočni rt Prtuša, akvatorij se naglo mijenja. To je područje s velikim podvodnim stijenama i brojnim špiljama koje su spojene labirintima u obali. Često u te labirinte svraćaju i veći primjerci kimje, koja noću lovi u tome području.  Kada kirnja skrivena u nekome od tih bunara osjeti ronioca već u sljedećem trenutku nestaje još dublje. Na zidovima koji se  sporadično pojavljuju može se naići na piceve, šarge i jata većih salpi ali roniocima će najčešće zaokupljati pozornost kirnje. Specifičnost tih špilja i bunara brojne su opasne izbočine pa ne savjetujemo uvlačenje u njih jer se ronilac može zaglaviti. To područje prostire se dvije milje u smjeru zapada.

      Podmorje sjeverne strane Šipana bitno je drugačije konfiguracije. Prevladava uzobalno rjeđe kamenito, a više pjeskovito dno s ponekim grmom posidonije i zostere. Ribe je na tom području manje, a i broj vrsta je siromašniji.  Preko puta Šipana uvala je Slano s brojnim podmorskim izvorima slatke vode. Dno je na tom području pjeskovito – šljunkovito, a miješanje slatke i slane vode privlači određene riblje vrste. Nekada davno, po pričama starijih, na toj su se poziciji redovito susretale već iščezle vrste hame i grba.

       Posebno je još zanimljiv jugozapadni dio Šipana. Uski poluotok pruža  se prema Jakljanu, koji se nalazi zapadnije. Poluotok tvori uski prolaz Harpoti u kome se nalazi i jedna hrid, bliže Jakljanu. Struje u tom prolazu tijekom dana mijenjaju svoj smjer, a ovisno o smjeru struje mijenja se i ponašanje ribe koja obično pliva protiv nje.  Dno u prolazu izrazito je kamenito i vrlo atraktivne konfiguracije. Problem je što kroz taj prolaz plovi uzobalna brodska pruga. Nakon prolaska broda najmanje dva sata riba se potpuno uznemiri i povuče. 

       Šipan za razliku od ostalih otoka Elafita, pruža mogućnost različitih ronilačkih tehnika, a zbog udaljenosti od Dubrovnika s jedne i relativne blizine Mljeta s druge, u njegovu podmorju susreće se manje ronilaca no što bi se to očekivalo. Zbog toga i danas tu ima dosta ribe.

Tekst i fotografije mr. sc. Neven Šerić  - Časopis Hrvatska vodoprivreda