Zanimljivosti:

ČOVJEK I RALJE RAZGOVOR S mr. ALENOM SOLDOM, SPLITSKIM
ZNANSTVENIKOM, KOJI JE ŽIVOT POSVETIO IZUČAVANJU MORSKIH PASA

San mi je plivati među
velikim bijelim psinama!

Strah od morskih pasa proizveli su mediji, kojima je to tiražnija priča nego činjenica da je šansa da ćete stradati na pješačkom prijelazu od nekog vozača koji je prošao kroz crveno nekoliko tisuća puta veća od mogućnosti da ćete uopće vidjeti morskog psa uživo, a kamoli da će vas napasti

Zanimljivim se uredniku priloga More činilo već to s koliko žara mr. sc. Alen Soldo govori o morskim psima, pa je suradnja s mladim znanstvenikom brzo uspostavljena.
Novinaru je razgovor stoga naručen kao svojevrsni uvod u serijal o najvećim vrstama morskih pasa, koji će znanstveni asistent Instituta za oceanografiju i ribarstvo u Splitu objavljivati uskoro u našem prilogu.
Intervju smo iz novinarske znatiželje ipak morali početi za nas najintrigantnijom pričom koju smo čuli o jedinom hrvatskom članu svjetske organizacije Shark Specialist Group, čiji su zadaci istraživanja, gospodarenje i očuvanje svih hrskavičnih riba.
- Je li točno da Vam je san plivati među velikim bijelim morskim psima?
- Normalno je za svakog čovjeka da želi doživjeti i osjetiti nešto najljepše i najsnažnije iz domene onoga čime se bavi. Kao što vjerojatno svaki nogometaš želi dati gol u finalu Svjetskog prvenstva, tako je i meni želja roniti i plivati s velikom bijelom psinom, najopasnijim predatorom na svijetu. Doduše, moram priznati da bih to volio ostvariti samo s jednim ili dva primjerka jer bi više njih bilo nemoguće pratiti cijelo vrijeme...
- Ne bojite li se?
- Strah je tu potreban da se, kako treba, obave sve mjere opreza, koje bi, uz znanje o tim veličanstvenim bićima svelo možebitne probleme na najmanju moguću mjeru.

UGROŽENA VRSTA

- U kolikoj su mjeri morski psi u svijetu ugrožena vrsta i što na području zaštite eventualno poduzima Shark Specialist Group, čiji ste član?
- Shark Specialist Group se bavi očuvanjem svih hrskavičnih riba. Po posljednjemu popisu postoji više od 300 vrsta morskih pasa i raža koje su ugrožene.
Na žalost, ti su podaci od prije godinu dana već zastarjeli, jer se trenutačno završavaju kompletne liste za područja koja prije nisu bila uključena, a to su Australija, Oceanija, Južna Amerika, subekvatorijalna Afrika, te Sredozemlje. Preliminarni podaci za Sredozemlje s konferencije na kojoj sam prošle godine sudjelovao, održane u San Marinu, pokazuju da je većina od 86 vrsta koje su zabilježene u ovom području ugrožena, a da se za neke, na žalost, sumnja da su istrijebljene i nestale.
- Koliko vrsta morskih pasa živi u Jadranu, odnosno zalazi u njega, i koliko često stradavaju bezopasne vrte?
- Dosad je u Jadranu zabilježeno 29 vrsta morskih pasa, od kojih neki stalno obitavaju u ovom području, a neki, uglavnom velike pelagične vrste, ovamo povremeno zalaze. Životne karakteristike hrskavičnih riba, posebice većih morskih pasa, a to su spori rast, kasno spolno sazrijevanje, mala plodnost i dugački reproduktivni ciklus, čine ih izrazito ranjivima na prelov. Tako, primjerice, kostelju treba više od 25 godina da bi dosegnuo spolnu zrelost. Podaci iz Jadrana nam govore kako je krajnje vrijeme da se i kod nas nešto učini na planu zaštite hrskavičnih riba.
Na žalost, postojećim zakonima nijedna vrsta nije zaštićena, a mnoge od zabilježenih nisu u Jadranu viđene već desetljećima.

UPITNI NAPADI

- Koliko je, po Vašemu mišljenju, uopće opravdan strah od morskih pasa u Jadranu?
- U posljednji godinu-dvije, samo na našem užem području nekoliko ljudi je stradalo od udara groma, a posljednji napad morskog psa kod nas zabilježen je još davne 1974. godine. Inače, u posljednjih 150 godina, za koliko mi imamo podatke, navodi se pet-šest napada morskog psa na ljude u Jadranu. S time da su neki napadi vrlo upitni...
- Neki slučajevi u kojima je morski pas uhvaćen u Jadranu ipak upozoravaju, zar ne?
- Strah od morskih pasa su proizveli mediji, kojima je to tiražnija priča nego činjenica da je šansa da ćete stradati na pješačkom prijelazu od nekog vozača koji je prošao kroz crveno nekoliko tisuća puta veća od mogućnosti da ćete uopće vidjeti morskog psa uživo, a kamoli da će vas napasti.
- Kako se dogodi da veliki morski psi zalutaju u Jadran? Što ih privuče?
- Većina većih morskih pasa su kozmopoliti koji se kreću u potrazi za hranom. Pravi predatori koji se hrane sisavcima i većim ribama, kao što su velika bijela psina, te psina dugonosa, u našemu moru imaju sve manje prikladne hrane tako da je teško očekivati njihovu veću prisutnost u Jadranu. Uostalom, velika bijela psina je prošle godine prvi put zabilježena nakon 1974. godine, a dugonosa (mako) nije viđena još od 1972. godine. Jedina veća vrsta čija je prisutnost u Jadranu u posljednjih nekoliko godina češće zabilježena jest gorostasna psina, potpuno bezopasna vrsta koja se hrani planktonskim račićima.

DOKAZANA TEORIJA

- Što kažete na psinu ulovljenu prošle godine kod Jabuke? Je li bila toliko raritetne veličine ili su mediji pomalo napuhivali stvar?
- Sa znanstvenog stajališta to je bila golema šteta, jer je uhvaćena ženka od 5,70 metara čije bi nam detaljno pregledavanje zasigurno dalo mnogo korisnih podataka. Na našu veliku žalost, nakon nekoliko sati provedenih na palubi plivaričara bačena je mrtva natrag u more. Ipak i taj podatak nam je bio od velike koristi jer smo prije nekoliko godina, proučavajući podatke o velikoj bijeloj u Jadranu, utvrdili i objavili u znanstvenom časopisu da je kretanje velike bijele kod nas bilo usko povezano s kretanjem tune, koja je bila njezin glavni plijen. U istom radu smo i pretpostavili da će sljedeći nalazi velike bijele psine, s obzirom na izlov i nestanak jata tuna u obalnom području, biti zasigurno na otvorenom Jadranu gdje se danas tuna i lovi. Upravo ovaj slučaj, gdje je velika bijela uhvaćena u plivaricu za tunu 15 nautičkih milja jugozapadno od Jabuke, dokazao je našu teoriju.
- Ima li čovjek šanse izbjeći napad ako se u podmorju susretne s velikom bijelom psinom?
- Velika bijela psina je najčešća u obalnim područjima gdje je more mutnije, pa potencijalni plijen rijetko kad i može vidjeti psinu do samog napada. Ipak, mnogobrojni slučajevi i istraživanja pokazuju da je moguće slobodno plivanje u prisutnosti velike bijele psine i ostalih većih vrsta bez neke bojazni od napada. Pri tome se preporučuje održavanje vertikalnog položaja u moru i lagano aktivno ponašanje, čime se psini pokazuje da čovjek nije plijen kojim se ona hrani. Svakako bi tada savjet podvodnim ribolovcima bio da odbace eventualnu ribu koju su ulovili jer njezino krvarenje može nadražiti morske pse, čime može doći do slučajnih ozljeda u nastojanju psa da dohvati ribu, a ne čovjeka.