Crveno jezero je krški fenomen nastao urušavanjem.  Zbog crvenih stijena na liticama dobio je ime. Boja jezera je tamnomodra, površina 150*180 metara. Ideja o spuštanju i ronjenju u ovom jezeru nastala je još šezdesetih godina. Tada još nije bilo ni načina ni opreme da se ostvari i nekakva ekspedicija.

     1998. godine članovi HPD Imotski željeli su proslaviti 70-godišnjicu društva spuštanjem i ronjenjem u jezeru.  Budući da nisu bili potpuno opremljeni u "pomoć" su pozvali speleologe i ronioce iz Splita (Stipe Božić, Goran Gabrić, Tonći Najev, Joško Bojić i Joško Božić) koji su se pridružili domaćoj ekipi (Joško Vukosav, Luka Kolovrat, Stjepan Čelan, Branimir Kukulj i Goran Karoglan). Spuštanje do malog proširenja je uspješno obavljeno, tu Najev i Kolovrat oblače opremu i pomoću užadi spušteni su do površine. Ronioci su pod vodom 40 minuta, Luka Kolovrat doronio je do 52 metra dubine, a Tonći Najev do 102 metra. Važno je napomenuti da je ronjenje obavljeno s bocama punjenim običnim zrakom bez upotrebe mješavine plinova. Do dvadesetak metara dubine stijene jezera obrasle su biljem, a dublje od toga samo su gole stijene s pokojom spužvom. Od riba, zamijećena je samo gaovica. Inače, nakon dubine od desetak metara, voda u Crvenom jezeru je potpuno bistra. Sve je to i snimljeno kamerama HRT-a i prikazano u sklopu serijala "Dubine"

     Iste godine, na jesen,  istraživanje vrši velika međunarodna ekspedicija pod vodstvom dr. Mladena Garašića. Ukupno je sudjelovalo 43 člana ekspedicije uz pomoć imotskih udruga.  Na površini vode sastavljena je splav, a tone opreme transportirane su žičarom. Desetak ronioca svakodnevno je ronilo po okolnim stijenama. Ralph Haslinger uspio je uz pomoć trimixa zaroniti do 154 metra, a Thomas Behrend čak do 181 metar što je jedan od najdubljih zarona u Hrvatskoj. Samohodna ronilica Sea lion spustila se do 280 metara dubine i tu konačno snimila dno. Istraživanja su i tako konačno i potvrdila Crveno jezero duboko oko 300 metara.